Srbiji ne treba rudnik zlata kod Žagubice

Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije tvrdi da Srbiji ne treba rudnik zlata na istražnom prostoru “Potaj čuka – Tisnica” kod Žagubice. Navode da se u Srbiji slabo poštuju zakoni o rudarstvu i zaštiti prirode, pa bi rudnik ugrozio staništa retkih ptica i doneo brojne druge probleme.

Predloženi projekat rudarskih istraživanja i otvaranja rudnika zlata istočno od Žagubice, na prostoru između masiva Homolja i Beljanice, nalazi se na nekim mestima na svega jedan kilometar od već uspostavljenih međunarodno značajnih područja za ptice, budućih NATURA 2000 područja (Veliki krš i Stol, Homolje i Kučaj – Beljanica). Negativne posledice zagađenja i uništavanja staništa bi se osećala u sva tri, a koja su već ugrožena postojećim rudnicima u okolini Bora i Majdanpeka, navodi se u saopštenju Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i ističe da građani imaju pravo na svoj stav povodom ovakvih opasnih projekata bez obzira na isplativost istih.

U slučaju Žagubice stav većine javnosti i struke je jasan – protive se otvaranju rudnika koji najavljuje korišćenje cijanida u procesu prerade rude i generalno zagađenja koje sa rudarenjem dolazi.

Kako se dodaje, do određenog zagađenja je već došlo masovnim istražnim radnjama, a istražni radovi se bez ikakve kontrole sprovode i dan danas, što je potrkepljeno dokumentacijom koju je ovo društvo nedavno prikupilo.

Ističe se da u Srbiji već ima primera kako su podzemne vode i vodoizvorišta zagađeni geološkim istraživanjima, iako se zaštita voda istovremeno predstavlja kao jedan od prioriteta, a javnosti nije predstavljena Studija procene uticaja na životnu sredinu za geološka istraživanja/otvaranje rudnika, niti Studija izvodljivosti, a tek je u planu da se plan otvaranja rudnika stavi na javni uvid.

Naglašavaju da je to područje do sada ornitološki, u smislu proučavanja ptica, bilo slabo istraženo.

Krajem maja 2022. godine istraživači Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije obilazili su područje predviđeno za otvaranje rudnika zlata zajedno sa lokalnim aktivistima, članovima Lovačkog udruženja “Jovan Šerbanović”.

Tom prilikom prikupljeni su podaci za 81 vrstu od kojih su čak 79 gnezdarice. Među njima 31 vrsta nalazi se na spisku Direktive o pticama, a 74 su zaštićene prema Bernskoj konvenciji, 67 vrsta strogo zaštićene, 13 zaštićene prema nacionalnom zakonodavstvu, dok se čest nalazi u Crvenoj knjizi ptica Srbije.

Prema njihovom mišljenju, broj vrsta je sasvim sigurno znatno veći, kako gnezdarica, tako i prolaznica, zimovalica, što će se utvrđivati u narednom periodu.

Prema prikupljenim podacima otvaranje novog rudnika značajno bi ugrozilo populacije više međunarodno i nacionalno značajnih vrsta ptica poput planinskog detlića, srednjeg detlića, sive žune, belovrate muharice, ćuka, jastreba i drugih.

Trenutno na ovom prostoru traje proces zarastanja pašnjaka i obradivih površina u žbunje, odnosno suštinski u šumu. Među pomenutim značajnim vrstama pre svega dominiraju vrste šumskih i otvorenih travnih staništa, dok ptice vodenih staništa skoro potpuno nedostaju. Iz perspektive zaštite najznačajnija i najugroženija vrsta je planinski detlić koji naseljava stare bukove i mešovite četinarske šume.

 Južni rub područja planiranog za razvoj rudnika zauzima površinu koja je prethodno bila planirana za Nacionalni park “Kučaj-Beljanica”

U saopštenju Društva se navodi da je važno istaći da opština Žagubica, na čijoj teritoriji bi se nalazio veći deo planiranog rudnika, uglavnom nije zagađena.

Društvo  podseća da je zdrava životna sredina pre svega garantovana Ustavom Republike Srbije i da je održivi razvoj bez velikih zagađivača i dalje moguć u Žagubici, ali je nemoguć u opštinama Bor i Majdanpek zbog velikih rudarskih aktivnosti koje su izazvale regionalno zagađenje vazduha, zemljišta i vode.

Prema njihovim rečima, ukoliko država silom nametne otvaranje ovog rudnika to će, na primer, obesmisliti postojanje brendiranog Homoljskog meda, ali i svih drugih potencijala za ekološki, održivi razvoj tog kraja.

Takođe, formiranje rudnika površinskih kopova i stvaranje akumulacija sa otpadnim vodama punim teških metala u kraškom području predstavlja potencijalno dugoročnu opasnost za vodosnabdevanje okolnih naselja.

Predviđeno je da rudnik radi sedam godina.

Izvor: pticesrbije.rs