Koliko nam znači pravo pristupa ekološkim informacijama

Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu u saradnji sa Misijom OEBS-a u Srbiji obeležio je dvadeset pet godina od usvajanja Arhuske konvencije, koja je jedan od najznačajnijih stubova današnjeg ekološkog prava. Ustav Republike Srbije predviđa pravo na obaveštenost i zdravu životnu sredinu, kao dva osnovna ljudska prava.
Srbija je 2009. godine ratifikovala Konvenciju koja garantuje pravo na pristup ekološkim informacijama, pravo na široko učešće javnosti u donošenju odluka o aktivnostima sa negativnim uticajem na životnu sredinu i pravo na jednak pristup ekološkoj i klimatskoj pravdi.
– Strateška procena uticaja na životnu sredinu je izuzetno važna jer je temelj za dalje sprovođenje projekata koji mogu imati štetan uticaj na životnu sredinu. Ono što je važno jeste da se obezbedi da javnost pravovremeno sazna da se određen projekat planira i da učestvuje, da da svoj sud i mišljenje u postupcima stateškog uticaja na životnu sredinu – rekla je Hristina Vojvodić iz Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu RERI.
– Ono gde je rupa u zakonu jeste što investitor na primer, ima obavezu samo da pokrene postupak utvrđivanja moguće ugroženosti životne sredine, ali bez obzira – ako se donese negativna odluka ispunjen je uslov iz zakona zato što postoji obaveza samo da se traži – objašnjava prof. Stevan Lilić, osnivač predmeta Ekološko pravo na Pravnom fakultetu.
Pravo pristupa ekološkim informacijama, uređeno je Zakonom o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja
– Tek kad je javnost obaveštena o stanju životne sredine, o ekološkoj krizi, o prekomernom zagađenju, javnost postaje zainteresovana i ima priliku da se aktivno uključi u donošenje ekoloških odluka što dovodi i do odgovornijeg rada samih organa vlasti ali i takođe do povoljnijih i efikasnijih rešenja – izjavila je Zorana Jusuf, saradnik Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.
Povereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti prošle godine je stigao 1.141 zahtev za informacije o zaštiti životne sredine, što je petina podnetih zahteva za informacije koje su građanima organi javne vlasti uskratili.
– Mislim da je bitno da se kaže da je Arhuska konvencija vrlo vizionarski dala mogućnost nevladinim organizacijama, aktivistima i građanima da sami prikupljaju dokaze protiv zagađivača. Zato je bitno da građani prijavljuju ta krivična dela, jer svuda u Evropi postoji nedostatak inspektora za zaštitu životne sredine, dovoljno obučene policije ili članova pravosuđa to jest – sudija i tužilaca da bi se to u tolikoj meri procesuiralo – smatra advokat Nina Nicović.
Porast broja predmeta koji se odnose na zaštitu životne sredine, a koji su u nadležnosti zaštitnika građana otvara pitanje neophodnosti uvođenja u naš pravni sistem – ekološkog ombudsmana.
– Prednosti uvođenja ovakvog organa u naš pravosudni sistem bila bi u tome što bi on imao mogućnost da prati primenu propisa iz oblasti zaštiti životne sredine i daje preporuke organima uprave kad postupaju u predmetima pružanja ekološke informacije, kao i brže reagovanje i postupanje povodom pritužbi fizičkih i pravnih lica zbog nečinjenja dostupnim ekoloških informacija . objasnila je dr Dragana Barjaktarević iz Agencije za energetiku Srbije.
Svako ima pravo na zdravu životnu sredinu i na blagovremeno i potpuno obaveštavanje o njenom stanju. Svako, a posebno Republika Srbija i autonomna pokrajina, odgovoran je za zaštitu životne sredine. Svako je dužan da čuva i poboljšava životnu sredinu.
Izvor: RTS