Beogradski Muja – najstariji američki aligator na svetu

Starac Muja stoluje u „Vrtu dobre nade” tačno 85 godina. Toliko je prošlo od kako je ovaj, po poreklu Amerikanac, a po mestu rođenja Nemac, stigao u naše životinjsko carstvo. Preživeo je Drugi svetski rat, raspad Jugoslavije, hiperinflaciju, ratne devedesete, NATO bombardovanje, i kada bi kojim čudom uspeo da progovori ko zna kakve bi nam sve zanimljivosti iz istorije mogao ispričati. Kako i ne bi, jer svetski je, a naš.
Ovaj starac najstariji je živi američki aligator na svetu, za koga je međunarodna statistika potvrdila apsolutni svetski rekord u dugovečnosti aligatora u kontrolisanim uslovima.
Ako je verovati tadašnjim napisima iz štampe, Muja je u vreme dolaska u Beograd imao dve godine. Ali, na tada objavljenim fotografijama on deluje starije, tako da se pretpostavlja da je u naš grad stigao kao desetogodišnjak.
– Znamo da je stigao iz nekog zoološkog vrta iz Nemačke, ali nažalost za vreme Drugog svetskog rata u savezničkom i nacističkom bombardovanju je stradao veliki deo arhive, dok su i nemački zoo-vrtovi pretrpeli svoje gubitke pa pisanih podataka o njegovim godinama nema. Ali činjenica je da je Muja najstariji živi primerak Misisipi aligatora u zoo-vrtovima – ističe Kristijan Ovari, biolog „Vrta dobre nade”.
U poznim godinama, Muja je postao invalid. Nogu je zbog gangrene izgubio 2012. godine, a kako je tadašnja štampa pisala, amputaciju su uradili ortopedi Kliničkog centra Srbije. Operacija je trajala više od tri sata, a pripreme za nju četiri puta duže.
– Muja je, kao i svaki aligator, predstavnik velike porodice krokodiloida. A život jednog krokodila je uglavnom nezanimljiv jer on se ne pomera mnogo i najveći deo vremena provodi u razmišljanju, bilo otvorenih ili zatvorenih očiju. Reč je o hladnokrvnim životinjama koje se samo kreću kad imaju potrebu da love, regulišu termoregulaciju ili u slučaju ljubavnog zova – objašnjava Ovari zašto nam je Muja uglavnom nepomičan i nezainteresovan za svet oko sebe.
Njegova ishrana zavisi od godišnjeg doba – leti kad je temperatura viša metabolizam mu je brži, pa jede češće. Obično se hrani jednom nedeljno.
– Voli da jede i prepelice i kokoške i ne pravi razliku između konjskog i goveđeg mesa. Ali, periodično, da bismo ispoštovali i izbalansirali ishranu, Muja mora da jede i pacove, zečeve i morske prasiće. Metabolizam mu je takav da može da vari čak i lobanjske kosti – objašnjava Ovari.
Izvor: Politika